facebook  twitter

„Neke stvari nemaju cijenu – danas je godinu dana da sam u apstinenciji od kockanja“

08 Mar 2017
2415 puta

„27. Januar! Danas je tačno godinu dana kako ne kockam, ne kladim se! Godinu dana od kako opet živim, živim život, živim ga zdravo i srećno. Godinu dana će i kako sam sa svojih 22 godine po nagovoru porodice odlučio da potražim pomoć da riješim problem u kom sam bio i došao u ADP-Zid i njihovo Savjetovalište. Tada sam shvatio da sam zavistan od kockanja, da sam patološki kockar, i da me čeka tretman odvikavanja. Sada posle godinu dana mogu da kažem da se mnogo bolje osjećam, zdravije! Neuporedivo! Da je život jednostavno mnogo ljepši, blistaviji sa svim stvarima i da više stvari donosi nego što je donosio prije. Koliko god bila trenutna slava dok kockaš i trenutna količina novca koju imaš, to je sve prividno! Jednostavno to je bolest kojoj se konstantno čovjeku vraća, i to je prosto takvo i da u većini slučajeva iako ljudi misle da mogu da pomognu sami sebi – ne mogu. Treba da potraže pomoć.

 

 

Evo kako je danas godinu dana kako ne kockam, moj savjet je svim ljudima da treba da izađu iz ljušture, da priznaju sebi da imaju problem, da priznaju drugima da imaju problem. To nije nikakva sramota. U Savjetovalištu ljudi jedino mogu da ti pomognu, ne mogu nikako da ti odmognu. Sigurno će im se kao i meni život mnogo više poboljšati u svakoj sferi. Ko ime problem sa kockanjem kao što sam ja imao, živi u konstatnom grču i pita se stalno “Što će biti sjutra?! Što će biti danas?!“. Savjetujem svima da se posvete sebi i da vide pravi život, prave vrijednosti i da shvate da nije život samo u kladionicama i kockarnicama. Postoji mnogo stvari koje će ti smetati, i biće dana kada ćeš se probuditi da ti uopšte nije svejedno, da ne znaš zašto ti se dešavaju stvari koje ti se dešavaju, pokušaćeš da nađeš razlog.

Ali, nemoj da poklekneš! Jer na kraju puta je svijetlo. Kada na tretman počneš - dolaziš do tunela koji je jako dugačak ali vidi se neka tračka svijetla. Kada prođeš godinu dana to svijetlo je bukvalno na dohvatu ruke, sve si mu bliži i bliži. Za mene to svijetlo simbolizuje sve moguće lijepe stvari, blistavu budućnost, prave vrijednosti. Put je težak do promjene, postoji hiljadu i jedna prepreka, ali ne treba posustati. Jer kad dodješ u ovu situaciju kada godinu dana ne kockaš, shvatiš koliko je u stvari život lijep, koliko ima ljepših stvari, koliko si slobodniji kada nemaš poroka. Koliko si slobodniji da priđeš djevojci, da se provodiš, koliko bistrije i vedrije gledaš na sve, koliko malo treba da te nešto šarmira, i da konačno vidiš ljepotu nekih stvari koje ranije nisam mogao da vidim.

Put nije lak, postojaće prepreke, uvijek će đavo htjeti da se vrati, da povuče nazad za majcu, da vrati nazad u sve te poroke. Ali, ne postoji nerješivi problem, ne postoji stvar koja ne može da se riješi! Jednostavno grabite za svojom srećom - izađite iz problema. S druge strane,ipak je vrlo lako - sve se svodi na stvarizbora „Hoćeš – nećeš“. Bilo je teško jer je na svakom ćošku postojala opasnost koja može da me vrati, ali ukoliko stvarno prelomiš sam sa sobom i slušaš ljude kojima je struka da ti pomognu kako da savladaš krize, kako da razmišljaš, šta da mijenjaš kod sebe – onda su te loše stvari iza tebe. Jednostavno ne želiš više da se baviš tim stvarima, ne želiš više da živiš u grču, ne želiš više da si dužan bilo kome, postoji način da riješiš sve te probleme.

Postoji način i vrlo je lak, i savjetovao bih svim ljudima koji imaju problem kao ja, mladim momcima, da jednostavno postoje mnogo ljepši načini da potroše pare koje potroše na kocki svakodnevno. Postoji mnogo ljepših stvari u životu za uraditi nego provoditi vrijeme u kladionici. Tako da jednom kada prelomiš,i konkretno što se mene tiče jednom kada sam prelomio da je sa tim životom gotovo, što se mene tiče bilo je gotovo. Sada se osjećam odlično. Kada se sjetim u kakvim sam sve problemima bio sada se osjećam neuporedivo bolje, moćnije.

Moćnije se osjećam jer znam da mogu nešto ali neću i to svojom voljom, i to je na kraju ključ svega. Da odbiješ nešto što nećeš, nećeš da se vratiš i postaneš neko što si nekada bio, nećeš da se vratiš starom stazom već jednostavno idem naprijed , i to se samo nadograđuje i postaješ mnogo bolji čovjek. Najviše mi je značilo to što ikao sam mislio da neću imati podršku, imao sam je od strane porodice, prijatelja, ljudi koji su meni trenutno bitni u životu. I uspio sam da ih zadržim pored sebe ,oni si svi znali za problem koji sam imao i svi su srećni zbog ovog trenutka. To je jednostavno nešto što te kupuje, kada ti više ne pričaš o toj pomjeni nego ljudi oko tebe vide tu promjenu, shvate gdje si nekad bio jer te znaju iz tog vremena i ludila u kom si bio. Kad ti oni sada kažu da si se promijenio, da su srećni i da su ponosni na tebe, posebno porodica. To su neke stvari koje nemaju cijenu, i koje parama ne mogu da se kupe!“

 

Ispovijest 23 godišnjeg momka koji uspješno završava tretman u Savjetovalištu