facebook  twitter

Sve što treba da znate o zavisnosti od kocke

19 maj 2020
498 puta

Za mnoge ljude kockanje je bezopasna zabava, ali može postati problem. Ova vrsta kompulzivnog ponašanja često se naziva "problematično kockanje."


Zavisnost od kockanja je progresivna zavisnost koja može imati mnogo negativnih psiholoških, fizičkih i socijalnih posledica. Klasifikuje se kao poremećaj kontrole impulsa.
Uključen je u Dijagnostički i statistički priručnik Američkog udruženja za psihijatriju (APA), peto izdanje (DSM-5).

Problemi sa kockanjem štetni su za psihičko i fizičko zdravlje. Ljudi koji žive sa ovom zavisnošću mogu doživjeti depresiju, migrenu, tegobe, poremećaje crijeva i druge probleme povezane sa anksioznošću.
Kao i kod drugih zavisnosti, posledice kockanja mogu dovesti do osjećaja očaja i bespomoćnosti. U nekim slučajevima to može dovesti do pokušaja samoubistva.
Stopa problematičnog kockanja globalno je porasla tokom poslednjih nekoliko godina. U Sjedinjenim Državama 2012. godine, oko 5,77 miliona ljudi imalo je poremećaj u kockanju koji je zahtijevao lečenje.
Zbog svojih štetnih posledica, zavisnost od kockanja postala je značajna briga za javno zdravlje u mnogim zemljama.


Simptomi


Neki od znakova i simptoma problema sa kockanjem uključuju:


• Kockanje nije finansijski problem, već emotivni problem koji ima finansijske posledice.
• To takođe utiče na način na koji se osoba sa poremećajem odnosi prema svojoj porodici i prijateljima. Na primjer, oni mogu propustiti važne događaje u porodici ili mogu propustiti posao.
• Svi koji su zabrinuti zbog kockanja mogu pitati „Mogu li prestati ako želim?“ Ako je odgovor „ne“, važno je potražiti pomoć.


Dijagnoza


Za utvrđivanje dijagnoze zavisnosti od kockanja, DSM-5 navodi da osoba mora pokazati ili dožijveti najmanje četiri od sledećih stvari u poslednjih 12 meseci:
• Potrebno je kockati se sa sve većom količinom novca da biste osjetili uzbuđenje
• Nemir ili razdražljivost kada pokušavate zaustaviti kockanje
• Ponavljani neuspješni pokušaji zaustavljanja, kontrole ili smanjenja kockanja
• Često razmišljate o kockanju i pravite planove za kockanje
• Kockate kada se osejćate u nevolji
• Ponovo se vraćate kockanju nakon što ste izgubili novac
• Pojava laganja kako bi se prikrile kockarske aktivnosti
• Doživljavanje problema u vezi ili poslu zbog kockanja
• Zavisnost od ostalih za novac koji onda troše na kockanje


Okidači


Kockanje može dovesti do niza problema, ali zavisnost se može dogoditi bilo kome. Niko ne može predvidjeti ko će razviti zavisnost od kockanja.
Aktivnost se može opisati na spektru, u rasponu od apstinencije preko rekreativnog kockanja do problematičnog kockanja.
Mnogi ljudi koji razviju zavisnost od kockanja smatraju se inače odgovornim i pouzdanim ljudima, ali neki faktori mogu dovesti do promjene u ponašanju.
Oni mogu da uključuju:
• Penzionisanje;
• Traumatične okolnosti;
• Stres vezan za posao;
• Emocionalni preokret, poput depresije ili anksioznosti;
• Usamljenost;
• Prisutnost drugih zavisnosti;
• Faktori okruženja, kao što su prijatelji ili raspoložive mogućnosti.


Studije su sugerisale da ljudi sa sklonošću ka jednoj zavisnosti mogu biti više izloženi riziku od razvoja druge. Genetski i neurološki faktori mogu igrati ulogu.
Upotreba nekih ljekova povezana je sa većim rizikom od kompulzivnog kockanja.

Sekundarne zavisnosti takođe se mogu pojaviti u nastojanju da se smanje negativni osećaji koje stvara zavisnost od kockanja. Međutim, neki ljudi koji kockaju nikada ne doživljavaju neku drugu zavisnost.
Neki faktori povećavaju rizik od pojave sekundarne zavisnosti, a to su:
• Depresija, anksiozna stanja ili poremećaji ličnosti
• Druge zavisnosti, poput droge ili alkohola
• Upotreba određenih ljekova, na primjer, antipsihotici i agonisti dopamina, koji su povezani sa većim rizikom od zavisnosti od kockanja


Zavisnost


Za nekoga ko je zavisnik od kockanja, osjećaj kockanja jednak je uzimanju droge ili pića.
Kockarsko ponašanje mijenja raspoloženje i stanje uma. A kako se osoba navikla na taj osjećaj, stalno ponavlja ponašanje, pokušavajući da postigne isti efekat. Na primjer kod drugih zavisnosti, kao što je zavisnost od alkohola, osoba počinje da razvija toleranciju - sve veća količina alkohola potrebna je za isti efekat.
Osoba koja ima zavisnost od kockanja mora kockati više kako bi dobila isti „fiks“. U nekim slučajevima „jure“ svoje gubitke misleći da će, ako se nastave aktivnost kockanja, vratiti izgubljeni novac. Na taj način se razvija začarani krug i povećana žudnja za aktivnošću. U isto vrijeme, sposobnost da se odupre opada. Kako žudnja raste intenzitetom i učestalošću, sposobnost kontrole poriva za kockanje slabi.
Ovo može imati psihološki, lični, fizički, socijalni ili profesionalni uticaj.
Kockanje postaje problem kada osoba to više ne može prestati da radi i kad to negativno utiče na bilo koje područje u životu pojedinca.


Liječenje


Uopšteno, liječenje je podeljeno u tri vrste:


Psihoterapija: To bi mogla biti terapija ponašanja ili kognitivna bihevioralna terapija (KBT). Terapija ponašanja pomaže pojedincu da smanji nagon za kockanjem tako što ih sistematski izlaže ponašanju. KBT pomaže da se promijeni način na koji se pojedinac osjeća i razmišlja o kockanju. I drugi pravci psihoterapije su vrlo uspješni u nošenju sa ovom vrstom problema.

Ljekovi: Stabilizatori raspoloženja i antidepresivi mogu pomoći u smanjenju simptoma i bolesti koje se ponekad pojave sa zavisnostima od kockanja. Neki antidepresivi mogu takođe smanjiti poriv za kockanjem.Narkotički antagonisti - ljekovi koji se koriste za liječenje zavisnosti od droga - mogu pomoći nekim kompulzivnim kockarima.

Grupe za samopomoć: Nekima je korisno razgovarati s drugima koji se nalaze u sličnoj situaciji.

 

Vrste


Bilo koja vrsta kockanja - bilo da se radi o trkama pasa, konja, bingu, igrama sa kartama, ruletu, igrama s kockicama, lutriji, slotovima ili sportskom klađenju - može postati problematična. Međutim, neke vrste kockanja imaju određene karakteristike koje mogu pojačati problem i posledice.
Izveštaji pokazuju da bi značajan faktor rizika mogla biti velika brzina igranja. Vrste igara u kojima postoji kratko vrijeme između stavljanja uloga i gledanja rezultata predstavlja veći rizik za igrače. To se, na primjer, dešava sa automatima.


Rasprostranjenost: Koliko je uobičajena?


Kockanje je jako rasprostranjeno. Povećana dostupnost, na primjer, putem kockanjana internetu, zahtijeva veću svijest i odgovarajuće zakonodavstvo.
Svako ko pruža usluge kockanja ima odgovornost za razvijanje politika i programa za suočavanje sa maloljetnicima i zavisnostima od kockanja.
Treba podstaći istraživanje, liječenje i sprječavanje kockanja problema.


Dobijanje pomoći


Ako osoba sumnja da bi mogla imati problema sa kockanjem, na internetu postoje razni testovi samoprocjene.
Ti testovi neće dati dijagnozu i neće zamijeniti ocjenu licem u lice sa obučenim kliničkim stručnjakom, ali mogu pomoći ljudima da odluče da li da traže formalnu procjenu svog ponašanja u kockanju.
Klinički stručnjak će pružiti detaljnu procjenu i razviti adekvatan plan liječenja, zasnovan na potrebama pojedinca.
Liječenje i pružanje pomoći će možda podrazumijevati bavljenje različitim aspektima života, porodice, obrazovanja, finansijskim problemima, bilo kojim pravnim problemima i profesionalnom situacijom.
Svi koji sumnjaju da imaju problem zavisnosti od kockanja treba da potraže pomoć. Zdravstveni radnik će biti u mogućnosti da osobu uputi odgovarajućem liječenju.

 

Saveti APA-e za one koji brinu o osobi sa zavisnošću od kockanja uključuju sledeće:


• Potražite podršku, na primjer, kroz grupe za samopomoć;
• Prepoznati dobre osobine osobe i izbjegavati isključivanje njih iz porodičnog života;
• Ostanite mirni kada razgovarate o kockanju sa pojedincem i uzdržavajte se od propovijedanja, predavanja ili ljutnje;
• Budite otvoreni u vezi sa problemom, uključujući i djecu;
• Shvatite da je liječenje neophodno i može da zahtijeva mnogo vremena;
• Postavite granice u vezi porodičnih finansija i izbjegavajte otplatu dugova kockanja pojedinca.

 

Preuzeto sa medicalnewstoday.com